..kroz kolutove dima, koji iz usana njenih lagano izlaze, u miru je sretna. :)

To je "bila"ljubav bas, love story na nacin nas. Cisto sumnjam da cu slicne oci,ruke, poljubce naci kao njegove.


Trazila ona neku majicu, nije neka majica, al njoj uvijek draga, pa je planirala i ove zime furati, em trazila, trazila .. i bravo za nju, za njene osjecaje i emocije. Pronasla je njegov dux. I sjetila  se tog dana. Hladno jesenskog dana. U vrijeme kad im je bilo sve kako su oni htjeli. Kisa je padala, ona pokisla, hladno djevojcici bilo. Djecak bio dzentlmen, i dao joj svoj dux. Onaa mu je ga vracala, on je reko da ga prisvoji k sebi. Nije odbilaa. Voljela je ga kao i njega. Neko duze vrijeme s njim spavala, s njim se budila. Vjecito ju je bio u zagrljaju. Poslije svadje ona je ga odstranila od sebe. Vec je bila ovisna o toj obicnoj a njoj tako vaznoj krpici. Moze se reci da je zaboravila na nju, imala je previse poklona od njega. Pa je ta krpica postala neutralna neko vrijeme. Sve dok nije trazila, mala nesto deseto, a nasla nesto bitno u njenom zivotu. No, medjutim to nije bilo dobro za nju. Probudila ju je uspomene. Dakle malo suza, malo jecaja. Djevojcica je ipak okej. Kad je on i ona je. 🙂

ikamdo
Jednom rukom mogu da uhavtim čitav svijet ako me za drugu drži on. ♥ :)

Komentariši