znaj, najveca bol je slomljeno srce zenino.

Istinski je ona njega volila. Istinski je i on nju volio. No, i danas dan je u njima ostao trag njihove vjecne ne sudjene ljubavi. Pogledi im se kao okeani sudaraju, okrecu jedno od drugog glavu, kazu da to rade s jednim razlogom. Taj razlog je bol. Bol je njihov moto za daljni zivot, jednog bez drugog. Nemaju namjeru da se zaborave, ne Boze sacuvaj, samo su svjesni da nikada nece moci "stati na ludi kamen" sve dok su dusmani iznad njih. Zajednickim snagama su mrzili mnogo ljudi, ah ako se te osobe mogu ljudima nazvati :s . Dogovor im je bio da krenu dalje, dalje jednog bez drugog. Iako su se slozili, mnogo suza su njihove obraze pokvasile, jedno drugom su okrenuli ledja, i kako su oni to rekli "krenuli smo dalje" kroz neki njihov dogovoreni zivot. hmm zanimljivo, ona je nasla drugog, on je nasao drugu. Smjeskaju se al taj osmijeh je sve drugo osim srecno-ljubavnog osmijeha. Ona je zapocela vezu s kolegom iz razreda, a on ko zna skim. Ne zna ni ona kaze ko fol da je ne zanima. Vidjela je ga kako se ljube, dok je drugu ljubio nju je gledao, srca su pucala, osjecanja tonula kroz bol. Povjerenje se gubilo . . . Dogovorili su dejt, dugo nije trajao. Raspravljali su se. I dosli do zakljucka da je bolji bolni kraj, nego bol bez kraja. Zagrli se "prijateljski" i ….

ikamdo
Jednom rukom mogu da uhavtim čitav svijet ako me za drugu drži on. ♥ :)

Komentariši